Edin Dacić, predsjednik UO Standarda: Naše najbolje vrijeme tek dolazi

Edin_DacicEdin Dacić predsjednik je Upravnog odbora fabrike namještaja Standard a.d. iz Prnjavora koja skoro svu svoju proizvodnju plasira najvećem svjetskom lancu trgovina namještaja- švedskoj IKEA-i i koja je jedna je od rijetkih kompanija u BiH kojoj će ova godina biti rekordna po pitanju prometa.

Obrazovanje je stekao u Švicarskoj. Završio je političku ekonomiju na Univerzitetu St. Gallen HSG, smijer Međunarodni odnosi. Još za vrijeme studija se dosta zanimao za prilike na tržištu tadašnje Jugoslavije.

Kada je krajem 80-tih, prilikom državne posjete tadašnjeg premijera Ante Markovića Švicarskoj u najuglednijim švicarskim novinama “Neue Zürcher Zeitung” izašao članak u kojem se govorilo o hrabrim i naprednim ekonomskim reforma i predviđalo rađenje novog “ekonomskog tigra na Balkanu” znao je da mora krenuti u tom pravcu. To je, kaže, bila potvrda njegovih procjena na koju je čekao kako bih postao preduzetnik.Tako da je još za vrijeme studija osnovao kompaniju Daccomet AG u Cirihu.

Htio je prekinuti školovanje i potpuno se posvetiti ovom poslu međutim, kako je tada bio student nije imao sredstva za osnivanje firme pa je od roditelja morao pozajmiti novac.

Zauzvrat im je morao obećati da će završiti fakultet, prisjeća se Dacić.

Ipak, ubrzo nakon osnivanja firme počeo je rat u Jugoslaviji, a time su se i promijenili uslovi za poslovanje. Zbog toga je svoju kompaniju fokusirao na pružanje usluga finansiranja proizvodnje za izvoz i okrenuo se Hrvatskoj koja tada nije bila pod embargom, a nešto kasnije kada su to prilike dopustile počeo je biznis i u BiH.

“Već krajem 90-ih godina  postalo mi je jasno da će Hrvatska postati preskupa za izvoz na globalno tržište. Zato sam od 1999. počeo da putujem po Bosni i Hercegovini sa namjerom da nađem kompanije sa perspektivom izvoza”, kazao je on.

Nešto više o tome šta ga je potaknulo da iz uređene Švicarske poželi da posluje u BiH te izazovima sa kojima se suočavao u pronalaženju radne snage kao i uspostavljanju saradnje sa IKEA-om kazao je u intervjuu za naš portal.

BIH ne slovi kao zemlja privlačna za investitore. Šta je bilo presudno da se odlučite da počnete biznis u našoj zemlji? Sa kakvim preprekama ste se na tom putu  suočavali?

Kada sam se 1999. godine odlučio da počnem biznis, u BIH je privlačnost za vrstu biznisa koji sam ja tražio tj. finansiranje proizvodnje za izvoz, bila mnogo veća.

Pored tradicije proizvodnje i izvoza, BIH je tada imala i mnogo slobodnih kapaciteta zbog tragedije iz 90-ih godina. Zbog prisutnosti međunarodnih mirovnih snaga bila je veoma sigurna, a imala je obećanje od strane međunarodne zajednice da će se u razne programe restrukturisanja i razvoja uložiti veoma velika sredstva. Što se i dogodilo.  Naravno, i razne cijene kao faktori troškova bile su također privlačne.

Prepreke su bile mnogobrojne. Kao prvo, praktično mi niko nije vjerovao da je moguće opet pokrenuti i pogotovo brzo i drastično razviti proizvodnju. Kao posljedica toga  samo mali broj ljudi mi je govorio istinu o izazovima sa kojima su se suočavali, tako da je bilo teško naći prava sredstva.

Razlog što je BiH i dalje svake godine na zadnjem mjestu u Europi po  atraktivnosti u poslovanju je, po meni, posljedica neadekvatnog razvoja okvira za poslovanje.

Tu mislim na političku stabilnost, nerealno visoke fiskalne i parafiskalne namete koji su uzrok endemičnoj pojavi “rada na crno” i stvaranje nelojalne konkurencije. Posljedica rečenog je previsoka redistribucija iz produktivnog sektora u neproduktivni što je zajedno sa anahronističkim zakonom o radu kočnica razvoja preduzetništva.

Koje lekcije ste naučili ulazeći na ovo tržište? Da li biste sada nešto drugačije uradili?

Opšte poznato je da su ljudski resursi najveći kapital firme. Lekciju koju sam naučio je da zbog implozije obrazovnog sistema 90-ih godina nije dovoljno da imate inteligentne zaposlene ako nisu imali prilike da se adekvatno edukuju. Pošto se ne možemo osloniti na obrazovni sistem ulažemo jako i ciljano u svoje kadrove.

Najskoriji primjer je činjenica kada nismo bili u situaciji u cijeloj regiji da nađemo adekvatno obrazovanje za naše ljude koje pripremamo za top-menadžment zadatke inicirali smo saradnju sa Univerzitetom Bern odnosno Fakultetom za drvopreradu BFH u Bielu. Oni su za manje od godinu dana pripremili LSDT Program (Leadership and Skills Development Training) koji je u septembru 2015. godine počeo i koji pretežno financira Švicarska razvojna korporacija (SDC). Učesnici dolaze iz cijele Bosne i Hercegovine, pa čak i iz Srbije.

Ja sam i dalje uvjeren da smo na pravom putu i razmišljam svaki sekund kako da ubrzamo napredak. Jasno da je dugačak put pred nama da tehnološki stignemo našu konkurenciju u Zapadnoj Europi koja se također dalje razvija. Obzirom da sam već razne mjere isprobao koji su bile i uspješne i neuspješne ne mogu konkretno da kažem šta bih drugačije uradio. Izuzetak je da mi je žao da nisam ranije našao partnera za uvođenje LEAN metodologije u našu firmu.

Kako opisujete vašu saradnju sa IKEA-om? Jeste ponosni na to?Naša saradnja za bazira  sa naše strane na dobrom kvalitetu, strogom poštovanju  ekoloških, socijalnih i pravnih propisa i naravno na  veoma konkurentnim cijenama koje omogućavaju da što više ljudi sebi mogu da priušte kvalitetan namještaj atraktivnog dizajna.Pošto te vrijednosti dijelimo sa IKEA-om, a sa druge strane ona vidi da imamo još potencijala za razvoj, ona nas podržava u našem cilju da dalje napredujemo.

Jedan način je da sa nama dijeli znanje i time prenos istog što  nam pomaže da postanemo na svim relevantnim poljima bolji. Drugi način je da nas podržava kod finansiranja investicija koje su od preuzimanja većina akcija Standard a.d. od 2004. godine do sada prekoračile prag od 10 miliona KM i trenutno smo u završnoj fazi pregovora da uložimo jos oko tri mililiona KM. Svakako sam ponosan da uspjevamo godinama da se nosimo sa najboljim firmama u svijetu, obzirom da smo poslove sa IKEA-om dobili na tenderima.

Nezavisno od toga sam uvjeren da zbog velikog razvojnog potencijala koji imamo naše najbolje vrijeme tek dolazi.

Na nedavno održanom Business cafe-e ste govorili da ste imali problema sa pronalaskom radne snage a koja bi vam osigurala nove investicije od IKEA-e i veću proizvodnju? Rekli ste da ste čak radnike išli tražiti u Kinu? Možete li nam reći nešto o tome? Kako se završila ta priča?

Nedostatak radne snage o kojem sam govorio se nije odnosio samo na kvalifikovanu već i na nekvalifikovanu radnu snagu i na period prije ekonomske krize tj. do kraja 2008. godine.

Zbog nemogućnosti da u tom periodu nađemo 25 radnika odbio sa da potpišem petogodišnji ugovor  sa IKEA-om uključujući ugovor o investiciji koji je predviđao stvaranje 250 novih radnih mjesta. Radnike u Kini sam već bio našao i u Ambasadi u Pekingu najavio zahtjev za izdavanje viza. Međutim, tadašnji ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS-a mi je saopštio da nije spreman da izda radne dozvole.

Iako je pokušao da nam pomogne da nađemo u regiji radnu snagu, nažalost, to nije bilo uspješno tako da smo redimenzionisali investiciju.

Kada je početkom 2009. godine stigla kriza i u BIH, imali smo za par nedjelja listu čekanja za otvorena radna mjesta.

Koje benefite bi osjetili da ste uspjeli tada potpisati ugovor sa IKEA-om ?

Ne bih želio da špekulšem. ali ne pretjerujem ako kažem da bi sada bili bar duplo veći.

Imate li neku osobu koja vam je uzor u poslovnom svijetu?

Imao sam privilegiju da tu osobu čak dva puta sretnem. Riječ  je o Ingvaru Kampradu, osnivaču IKEA-e. Razgovor sa njim vas promjeni jer imate utisak da ste se oplemenili. Pored njegove jedinstvene aure razlog je taj da kroz dugogodišnju saradnju znate kroz koliko mnogobrojnih inovacija, kod skoro svih elemenata lanca vrijednosti, je revulocionirao našu branšu.

Edin Dacić je i generalni direktor firme Daccomet AG te predsjednik Skupštine firme Standard Furniture Serbia iz Ćuprije. Vodio je kompaniju Eldac AG u Cirihu koja je bila zajednička firma hrvatskog Elcoa i Daccomet AG-a  kao i firmu Eldac France Eurl u Parizu. Eldac je radio u branši proizvodnje u automobilskoj industriji.  Što se tiče Stadarda iz Prnajvora trenutno Daccomet AG posjeduje 84,5 posto dionica ove kompanije.