Standardu iz Prnjavora dodjeljen Lean certifikat

Galp82Prilikom 5. konferencije GALP koju je organizovala Culmena d.o.o. u Zagrebu, fabrici namještaja Standard a.d. Prnjavor je dodjeljen Lean certifikat kao jednoj od prvih firmi u Bosni i Hercegovini.

Ova firma preko Švedske IKEA-e izvozi 100% svoje proizvodnje širom svijeta.

Pojam  „Lean Management“  je naziv za skup principa razmišljanja , metoda i procedura za efikasno kreiranje cijelog lanca dodane vrijednosti u proizvodnji industrijskih proizvoda. Razvoj Lean-a je počeo sredinom prošlog vijeka u fabrikama Toyote i postao u međuvremenu industrijski standard  širom svijeta. U poslednje vrijeme je Lean našao primjenu i u administrativnom sektoru.

Organizator konferencije Culmena d.o.o. iz Zagreba  pomogao je firmama kao sto su Pliva, Končar – energetski transformatori, Podravka, Metalind, Raiffeisen banka  da uvedu Lean. Ove godine dodjelili su certifikate zaposlenim iz Standarda koji su uvodili Lean. Certifikat je dobio Ognjen Jevđenić kao Lean menadžer, Marinka Popadić i Dragana Repić kao 5S menadžeri, Kaizen menadžer Miloš Popadić i VSM menadžer  Ozren Gaćeša.

Edin Dacić, predsjednik UO Standarda: Naše najbolje vrijeme tek dolazi

Edin_DacicEdin Dacić predsjednik je Upravnog odbora fabrike namještaja Standard a.d. iz Prnjavora koja skoro svu svoju proizvodnju plasira najvećem svjetskom lancu trgovina namještaja- švedskoj IKEA-i i koja je jedna je od rijetkih kompanija u BiH kojoj će ova godina biti rekordna po pitanju prometa.

Obrazovanje je stekao u Švicarskoj. Završio je političku ekonomiju na Univerzitetu St. Gallen HSG, smijer Međunarodni odnosi. Još za vrijeme studija se dosta zanimao za prilike na tržištu tadašnje Jugoslavije.

Kada je krajem 80-tih, prilikom državne posjete tadašnjeg premijera Ante Markovića Švicarskoj u najuglednijim švicarskim novinama “Neue Zürcher Zeitung” izašao članak u kojem se govorilo o hrabrim i naprednim ekonomskim reforma i predviđalo rađenje novog “ekonomskog tigra na Balkanu” znao je da mora krenuti u tom pravcu. To je, kaže, bila potvrda njegovih procjena na koju je čekao kako bih postao preduzetnik.Tako da je još za vrijeme studija osnovao kompaniju Daccomet AG u Cirihu.

Htio je prekinuti školovanje i potpuno se posvetiti ovom poslu međutim, kako je tada bio student nije imao sredstva za osnivanje firme pa je od roditelja morao pozajmiti novac.

Zauzvrat im je morao obećati da će završiti fakultet, prisjeća se Dacić.

Ipak, ubrzo nakon osnivanja firme počeo je rat u Jugoslaviji, a time su se i promijenili uslovi za poslovanje. Zbog toga je svoju kompaniju fokusirao na pružanje usluga finansiranja proizvodnje za izvoz i okrenuo se Hrvatskoj koja tada nije bila pod embargom, a nešto kasnije kada su to prilike dopustile počeo je biznis i u BiH.

“Već krajem 90-ih godina  postalo mi je jasno da će Hrvatska postati preskupa za izvoz na globalno tržište. Zato sam od 1999. počeo da putujem po Bosni i Hercegovini sa namjerom da nađem kompanije sa perspektivom izvoza”, kazao je on.

Nešto više o tome šta ga je potaknulo da iz uređene Švicarske poželi da posluje u BiH te izazovima sa kojima se suočavao u pronalaženju radne snage kao i uspostavljanju saradnje sa IKEA-om kazao je u intervjuu za naš portal.

BIH ne slovi kao zemlja privlačna za investitore. Šta je bilo presudno da se odlučite da počnete biznis u našoj zemlji? Sa kakvim preprekama ste se na tom putu  suočavali?

Kada sam se 1999. godine odlučio da počnem biznis, u BIH je privlačnost za vrstu biznisa koji sam ja tražio tj. finansiranje proizvodnje za izvoz, bila mnogo veća.

Pored tradicije proizvodnje i izvoza, BIH je tada imala i mnogo slobodnih kapaciteta zbog tragedije iz 90-ih godina. Zbog prisutnosti međunarodnih mirovnih snaga bila je veoma sigurna, a imala je obećanje od strane međunarodne zajednice da će se u razne programe restrukturisanja i razvoja uložiti veoma velika sredstva. Što se i dogodilo.  Naravno, i razne cijene kao faktori troškova bile su također privlačne.

Prepreke su bile mnogobrojne. Kao prvo, praktično mi niko nije vjerovao da je moguće opet pokrenuti i pogotovo brzo i drastično razviti proizvodnju. Kao posljedica toga  samo mali broj ljudi mi je govorio istinu o izazovima sa kojima su se suočavali, tako da je bilo teško naći prava sredstva.

Razlog što je BiH i dalje svake godine na zadnjem mjestu u Europi po  atraktivnosti u poslovanju je, po meni, posljedica neadekvatnog razvoja okvira za poslovanje.

Tu mislim na političku stabilnost, nerealno visoke fiskalne i parafiskalne namete koji su uzrok endemičnoj pojavi “rada na crno” i stvaranje nelojalne konkurencije. Posljedica rečenog je previsoka redistribucija iz produktivnog sektora u neproduktivni što je zajedno sa anahronističkim zakonom o radu kočnica razvoja preduzetništva.

Koje lekcije ste naučili ulazeći na ovo tržište? Da li biste sada nešto drugačije uradili?

Opšte poznato je da su ljudski resursi najveći kapital firme. Lekciju koju sam naučio je da zbog implozije obrazovnog sistema 90-ih godina nije dovoljno da imate inteligentne zaposlene ako nisu imali prilike da se adekvatno edukuju. Pošto se ne možemo osloniti na obrazovni sistem ulažemo jako i ciljano u svoje kadrove.

Najskoriji primjer je činjenica kada nismo bili u situaciji u cijeloj regiji da nađemo adekvatno obrazovanje za naše ljude koje pripremamo za top-menadžment zadatke inicirali smo saradnju sa Univerzitetom Bern odnosno Fakultetom za drvopreradu BFH u Bielu. Oni su za manje od godinu dana pripremili LSDT Program (Leadership and Skills Development Training) koji je u septembru 2015. godine počeo i koji pretežno financira Švicarska razvojna korporacija (SDC). Učesnici dolaze iz cijele Bosne i Hercegovine, pa čak i iz Srbije.

Ja sam i dalje uvjeren da smo na pravom putu i razmišljam svaki sekund kako da ubrzamo napredak. Jasno da je dugačak put pred nama da tehnološki stignemo našu konkurenciju u Zapadnoj Europi koja se također dalje razvija. Obzirom da sam već razne mjere isprobao koji su bile i uspješne i neuspješne ne mogu konkretno da kažem šta bih drugačije uradio. Izuzetak je da mi je žao da nisam ranije našao partnera za uvođenje LEAN metodologije u našu firmu.

Kako opisujete vašu saradnju sa IKEA-om? Jeste ponosni na to?Naša saradnja za bazira  sa naše strane na dobrom kvalitetu, strogom poštovanju  ekoloških, socijalnih i pravnih propisa i naravno na  veoma konkurentnim cijenama koje omogućavaju da što više ljudi sebi mogu da priušte kvalitetan namještaj atraktivnog dizajna.Pošto te vrijednosti dijelimo sa IKEA-om, a sa druge strane ona vidi da imamo još potencijala za razvoj, ona nas podržava u našem cilju da dalje napredujemo.

Jedan način je da sa nama dijeli znanje i time prenos istog što  nam pomaže da postanemo na svim relevantnim poljima bolji. Drugi način je da nas podržava kod finansiranja investicija koje su od preuzimanja većina akcija Standard a.d. od 2004. godine do sada prekoračile prag od 10 miliona KM i trenutno smo u završnoj fazi pregovora da uložimo jos oko tri mililiona KM. Svakako sam ponosan da uspjevamo godinama da se nosimo sa najboljim firmama u svijetu, obzirom da smo poslove sa IKEA-om dobili na tenderima.

Nezavisno od toga sam uvjeren da zbog velikog razvojnog potencijala koji imamo naše najbolje vrijeme tek dolazi.

Na nedavno održanom Business cafe-e ste govorili da ste imali problema sa pronalaskom radne snage a koja bi vam osigurala nove investicije od IKEA-e i veću proizvodnju? Rekli ste da ste čak radnike išli tražiti u Kinu? Možete li nam reći nešto o tome? Kako se završila ta priča?

Nedostatak radne snage o kojem sam govorio se nije odnosio samo na kvalifikovanu već i na nekvalifikovanu radnu snagu i na period prije ekonomske krize tj. do kraja 2008. godine.

Zbog nemogućnosti da u tom periodu nađemo 25 radnika odbio sa da potpišem petogodišnji ugovor  sa IKEA-om uključujući ugovor o investiciji koji je predviđao stvaranje 250 novih radnih mjesta. Radnike u Kini sam već bio našao i u Ambasadi u Pekingu najavio zahtjev za izdavanje viza. Međutim, tadašnji ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS-a mi je saopštio da nije spreman da izda radne dozvole.

Iako je pokušao da nam pomogne da nađemo u regiji radnu snagu, nažalost, to nije bilo uspješno tako da smo redimenzionisali investiciju.

Kada je početkom 2009. godine stigla kriza i u BIH, imali smo za par nedjelja listu čekanja za otvorena radna mjesta.

Koje benefite bi osjetili da ste uspjeli tada potpisati ugovor sa IKEA-om ?

Ne bih želio da špekulšem. ali ne pretjerujem ako kažem da bi sada bili bar duplo veći.

Imate li neku osobu koja vam je uzor u poslovnom svijetu?

Imao sam privilegiju da tu osobu čak dva puta sretnem. Riječ  je o Ingvaru Kampradu, osnivaču IKEA-e. Razgovor sa njim vas promjeni jer imate utisak da ste se oplemenili. Pored njegove jedinstvene aure razlog je taj da kroz dugogodišnju saradnju znate kroz koliko mnogobrojnih inovacija, kod skoro svih elemenata lanca vrijednosti, je revulocionirao našu branšu.

Edin Dacić je i generalni direktor firme Daccomet AG te predsjednik Skupštine firme Standard Furniture Serbia iz Ćuprije. Vodio je kompaniju Eldac AG u Cirihu koja je bila zajednička firma hrvatskog Elcoa i Daccomet AG-a  kao i firmu Eldac France Eurl u Parizu. Eldac je radio u branši proizvodnje u automobilskoj industriji.  Što se tiče Stadarda iz Prnajvora trenutno Daccomet AG posjeduje 84,5 posto dionica ove kompanije.

Švajcarski sistem i balkanski mentalitet – Kako je protekao 7. “Business Cafe”

novosti_business_cafeKako se rođeni Beograđanin, koji je odrastao i školovao se u Švajcarskoj, oslučio da još kao student započne svoj biznis na Balkanu i započne posao sa vodećom svetskom kompanijom nameštaja IKEA, sinoć su gosti “Business Cafe”-a imali priliku da čuju od Edina Dacića, vlasnika švajcarske kompanije “Daccomet AG”, i proizvodnih kompanija “Standard”, Prnjavor, BIH i “Standard-Furniture” Ćuprija.

Dacić je gostima “Business Cafe”-a ispričao kako ga je na pokretanje prve firme navela poseta premijera Ante Markovića Švajcarskoj krajem 80-ih koji je za ugledne švajcarske novine najavljivao rođenje novog “ekonomskog tigra na Balkanu”. Početni kapital pozajmio je od roditelja, i ispostavilo se, dobro ga uložio. Primenjujući švajcarski model upravljanja kompanijom, posle kaljenja u automobilskoj industriji u Hrvatskoj, uspeo je da za krako vreme bosansku fabriku nameštaja “Standard” iz Prnjavora, osposobi i zadrži kao dobavljača u poslovnom sistemu IKEA, a potom i fabriku nameštaja “Standard Srbija” iz Ćuprije.

Poslovanje devedesetih nije bilo lako, a kroz godine poslovanja Dacić je spoznao koliko se poslovanje na Balkanu razlikuje od švajcarskog modela.

– Na Balkanu vlada primat politike, a u Švajcarskoj ekonomija.

Zanimljivo je bilo slušati Dacića kako se kao čovek koji je odrastao u Švajcarskoj suočava sa balkanskim mentalitetom, a pritom dolazi do izražaja njegova rešenost da zadobije poverenje zaposlenih i uvede nove metode upravljanja na zadovoljstvo svih.

Simptična dosetka “Mislio sam da ako možeš da uradiš nešto u Bosni, možeš bilo gde, a onda sam došao u Srbiju” nasmejala je sve prisutne. “Standard-Furniture” Ćuprija posluje od 2011. godine. Celokupnu godišnju proizvodnju fabrike u Ćupriji danas, izvezu u šoping-molove švedske kompanije IKEA, a najpoznatiji su po oklagijama. Rade ih po upustvima dizajnera švedskog giganta i godišnje ih proizvedu i više od pola miliona. Jedini konkurent u tom poslu su im Kinezi, koje su uspeli da nadmaše po kvalitetu i ceni.

 

novosti_business_cafe_2U čemu je specifičnost ovih oklagija, iskusiće i dobar deo sinoćne publike, odnosno oni koji su ih u srećnom izvlačenju dobili na poklon.

Govoreći o poslovnom okruženju u Srbiji, Dacić je najviše zamerki imao na kompleksnu birokratiju zbog neusklađenosti propisa, ali su ipak, kako je najavio, u planu novi projekti u Srbiji, za koje nije želeo da otkriva detalje.

U prijatnoj atmosferu “Azzaro Red Cluba”, na sinoćnjem “Business Cafe”-u je govorio i Milan Mijailović, osnivač i partner konsultanste kuće “Omega Consulting Team” iz Smedereva. Milan je dugo godina radio na različitim menadžerskim pozicijama, u jednom periodu bio je član Borda direktora kompanije sa oko 10.000 zaposlenih, kao i član Upravnih odbora brojnih kompanija.

U pravom motivacionom govoru, Mijailović je akcentovao da čovek treba da prihvati odgovornost za svoje odluke, bude dovoljno odvažan da veruje u ono što radi i hrabar da napravi promenu kada je najuspešniji. Zadržavajući se na temi promene u načinu razmišljanja, kao ključnom faktoru uspešnosti, Mijailović je naveo niz primera kako su pozitivne promene nastale kada su uvažena mišljenja zaposlenih i kada su ti zaposleni motivisani i promovisani.

Koncept “Business cafe”, koji jednom u dva meseca okuplja preduzetnike “gladne” tuđih iskustava i znanja, ujedno je sinoć radno obeležio prvi rođendan u Srbiji.

7. PO REDU “BUSINESS CAFE”

IMG_1301

Motivacija zaposlenih je ključ uspeha

Koncept „Business cafe“, koji jednom u dva meseca okuplja preduzetnike „gladne“ tuđih iskustava i znanja, 24. septembra 2015. u „Azzaro RED klubu“, radno je obeležio prvi rođendan u Srbiji.

Organizatorka događaja Irena Lalić sedmi put je uspela da zaintrigira veliki broj preduzetnika odabirom zanimljivih sagovornika. Ključne reči ovog susreta preduzetnika bile su motivacija i merenje rezultata, kao teme o kojima će svi koji su imali priliku da slušaju inspirativni razgovor Irene Lalić sa gostima, sigurno već sutra razmišljati u okviru svojih radnji i firmi.

Prvi se predstavio vlasnik švajcarske kompanije “Daccomet AG” Edin Dacić koji je odrastao u Švajcarskoj, ali je kao mlad, sticajem okolnosti, doneo odluku da karijeru započne na Balkanu.

Posle kaljenja u automobilskoj industriji u Hrvatskoj, Edin je odlučio da modernizuje fabriku nameštaja “Standard” iz bosanskog Prnjavora gde je počela njegova zanimljiva avantura povezivanja poslovne filozofije najveće svetske kompanije nameštaja IKEA i balkanskog načina poslovanja.

U priči punoj duhovitih opaski o balkanskom mentalitetu i anegdota sa domišljatim radnicima, Dacić je pokušao da dočara kako izgleda uspostavljanje sistema u okruženju koje ne respektuje sistem. Ali i o bolnom iskustvu odbijanja “ugovora iz snova” zbog nedostatka radne snage u zemlji koja beleži zvaničnu stopu nezaposlenosti od 40 odsto. Uprkos svim preprekama, zahvaljujući sopstvenim vizijama, podršci partnera i brojnim inovacijama u motivisanju zaposlenih, uspeo je da u poslovni portfolilo upiše još jednu poslovnu jedinicu, fabriku nameštaja “Standard Furniture” u Ćupriji.

Dacić je kao najveće izazove poslovanja u Srbiji naveo birokratski sistem i to što ljudi beže od merenja i transparentnosti rezultata, koji nužno vode ka sankcionisanju ili nagrađivanju.

Sasvim drugačiji poslovni put imao je drugi gost Business Café-a, osnivač konsultantske kuće „Omega Consulting Team“ Milan Mijailović. Karijeru je, po završetku studija, započeo u proizvodnom pogonu velike fabrike u kojoj je sticao iskustvo na različitim menadžerskim pozicijama i jedno vreme bio član Borda direktora. Međutim, napustio je veliki kabinet i sigurnu poziciju zbog izazova koje donosi preduzetništvo. Danas je poslovni savetnik velikim kompanijama u oblasti upravljanja, organizacionog konsaltinga i finansijskog opismenjavanja.

U pravom motivacionom govoru, Mijailović je akcentovao da čovek treba da prihvati odgovornost za svoje odluke, bude dovoljno odvažan da veruje u ono što radi i hrabar da napravi promenu kada je najuspešniji. Zadržavajući se na temi promene u načinu razmišljanja, kao ključnom faktoru uspešnosti, Mijailović je naveo niz primera kako su pozitivne promene nastale kada su uvažena mišljenja zaposlenih i kada su ti zaposleni motivisani i promovisani.

Tradicionalno, Business cafe je doneo i brojne poklona gostima, od oklagija iz Ćuprije do vaučera za modni konsalting, a gosti su još jednom potvrdili koliko je za preduzetništvo važan takmičarski duh i timski rad učestvujući u slaganju puzzle koje je pripremila kompanija “Wienner Stadtiche”, koja podržava Business cafe od samog početka.

Posle godinu dana uspešnog rada, Business cafe pronašao svoje sigurno mesto u svetu preduzetništva, kao oaza u kojoj se povremeno, pod veštom organizatorskom palicom Irene Lalić, okupljaju preduzetnici čiji je cilj lični i profesionalni razvoj.

Uspešno održan četvrti modul Leadership programa u kompaniji Srandard AD Prnjavor na temu napredna komunikacija

Omega Consulting Team11.-12.9. održan je četvrti modul Leadership programa u kompaniji Srandard AD Prnjavor. Trening su održali Milan Mijailović, sertifikovani EGP i BAS konsultatnt Evropske Banke za Obnovu i Razvoj (EBRD), kao i sertifikovani konsultant Nacionalne Agencije za Regionalni Razvoj; Miloš Tomanović, sertifikovani konsultant od strane Evropske Banke za Obnovu i Razvoj(EBRD) za BAS program, trener i coach, zajedno sa Ivanom Todorić, takođe sertifikovanom konsultantkinjom od strane Evropske Banke za Obnovu i Razvoj(EBRD) za BAS program, trener i NLP Master.

Tema ovog modula je bila napredna komunikacija, koja se nastavlja na prethodni modul osnova komunikacije. Lideri kompanije Standard su imali priliku da nadograde svoja prethodno stečena znanja i da kroz vežbanje pripreme sebe da stečena znanja mogu da koriste i u praksi. Ovaj modul Leadership programa je još jedan u nizu potrebnih znanja koje će odabrana grupa zaposlenih dobiti kako bi unapredila svoje kompetencije i znanja u vođenju ljudi i kompanije.

Na ovom modulu Leadership programa učesnci su učili kako da motivišu sagovornika za saradnju i kako da dobiju saglasnost od druge strane. Ključ motivisanja je učenje kako pokrenuti saradnike na angažovanost a da takav pristup istovremeno smatraju kao najbolje rešenje.

Takođe, lideri su učili kako da obave dobru prirpemu za vođenje važnog razgovora, kao i kako da prepoznaju ključne momente u važnoj komunikaciji i razgovorima, odnosno da prepoznaju kada konflikt postaje destruktivan,   i kako da upravljaju konfliktnom situacijom, odnosno šta da rade u takvim situacijama da postignu pozitivan i konstruktivan ishod.

Neki od komentara učesnika bili su:

“Svidjele su mi se vježbe sa motivacionim govorom. Nadam se da će mi koristiti u svakodnevnom radu. ”
“Dopalo mi se to što ste mi skrenuli pažnju na komunikaciju koju koristim u svakodnevnom životu, a koliko to može biti važno kada se primeni na adekvatan način.”
“Dopalo mi se što smo se upoznali sa novim alatima komunikacije . Dva veoma dinamična dana sa dosta praktičnih primera i lepim druženjem. 3 Da alat sam već prepoznala kod sebe.”
“Drugačiji ste od drugih Svi komplimenti..”

Priče poput Dacićeve i Koprunerine se rijetko mogu čuti u javnosti

Nakon veoma uspješno organiziranih Business cafe evenata u 2014.-oj godini na kojem su predstavljali po jednog uspješnog poduzetnika, agencija Global Market Solutions je uvidjela veliku zainteresiranost za ovakvim konceptom. Od početka 2015.godine, na svakom eventu gostuju po dva uspješna bh.poduzetnika, a sve veći broj zainteresiranih iskoristi ovu priliku za networking.

Zainteresirani još uvijek mogu poslati svoje prijave na info@gms.ba. Svi ljudi dobrog srca na ovom eventu će moći kupiti i “Ovom majicom volim“ majice kojim se omogućavaju užine za đake u BiH koji to ne mogu sebi priuštiti.

Svoju interesantnu priču predstaviće Snježana Kopruner direktorica GS tvornice mašina Travnik i Edin Dacić vlasnik švicarske firme Daccomet (IKEA-in partner), te u isto vrijeme većinski vlasnik fabrike namještaja u Srbiji i BiH –Standard iz Prnjavora.

Snježana, Lady Boss 2014.godine, predvodi GS TMT koja uspješno konkurira na svjetskom tržištu i proizvodi kostur za luksuzna kruzer bicikla, kućišta za rashladne sisteme i sisteme kočenja za najveće proizvođače vozova, kao i zavarene konstrukcije za vozove i još mnogo toga poput ambalaža za Siemens. Ova kompanija u fokusu ima zadovoljstvo radnika, koji zauzvrat kvalitetno obavljaju svoje dužnosti.

Dacićeva kompanija Standard iz Prnjavora, kao i Daccomet AG u blizini Banja Luke, proizvodi namještaj za IKEA-u, presvlake za Dormeo i Meblo, te dušeke za Harvey Norma. Zahvaljujući uspješnoj koperaciji sa razvojnim agencijama, sve više je ulagao i otvarao sve više radnih mjesta u našoj zemlji. Danas, Standard AD je jedina firma u BiH koja ima važeći certifikat LEAN za upravljanje proizvodnjom za 2015/16. godinu.

Pokrovitelji ovog Business café-a su EOS Matrix BiH, BH Telecom, SAMAS print, Domoinvest – Provansa, a medijski sponzori RSG radio, Akta, Oslobođenje, portal Radio Sarajevo, te sedmična novina Novo Vrijeme.

Standard na naprednim studijama u Centru za specijalističke edukacije Format

Rizba i Standard na naprednim studijama u Centru za specijalističke edukacije Format-učestvuju i dvije prnjavorske firme

Juče je u Centru za specijalističke edukacije Format u Sarajevu je počela implementacija programa “Razvoj liderstva i stručnih vještina u industriji namještaja i prerade drveta”.

Projekat implementira renomirani Univerzitet primjenjenih nauka u Bernu iz Švicarske u sklopu programa “Prilika plus”, koji realizuje Republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća.

Polaznici obuke su predstavnici top i srednjeg menadžmenta regionalnih renomiranih kompanija poput Ećo Company, Standard Prnjavor, Standard Furniture Srbija, Interfob Consulting, Artisan, Rizba, Drvomehanika, MID Komerc i druge, kao i treneri koji žele da unaprijede svoja znanja i ažuriraju nastavne materijale prema evropskim standardima.

Narcisa Bašić-Gaković, projekt menadžer centra Format je istakla da je cilj obuke primjena novih znanja i vještina u industriji namještaja i prerade drveta. Upravo ovakav tip programa koji se bazira na aplikativnosti može pomoći domaćim kompanijama da poboljšaju svoje poslovanje i da se lakše plasiraju na ino-tržišta. Drvna industrija je jedna od najperspektivnijih grana privrede koja se suaočava sa mnogim problemima i upravo ovakav tip edukacije može pomoći pri rješavanju istih-dodala je.

Projekat traje ukupno tri godine i podrazumijeva tri ciklusa nastave. Dio nastave se odvija u Bosni i Hercegovini, a dio u Švicarskoj. Na kraju programa se dobiva Certifikat Naprednih studija za razvoj liderstva i stručnih vještina u drvnoj industriji, kojeg izdaje Univerzitet primjenjenih nauka u Bernu, Švicarska
Cilj je da se svake godine osposobi po 5 polaznika za buduće predavače, koji u konačnici nakon završetka projekta, treba da preuzmu vođenje nastave po švicarskom modelu.

Projekat vrijedi 930.000 švicaraskih franaka i podržan je od strane Švicarske vlade.

klix/prnjavorlive.info

Primer uspešnog poslovanja: Rast kroz ulaganja u ljude i kvalitet

Da proizvodi iz Srbije ili Bosne i Hercegovine mogu da završe i na svetskom tržištu najbolje pokazuju kompanije Standard Furniture Serbia i Standard iz Prnjavora čiji se proizvodi od drveta nalaze na policama švedske kompanije IKEA. Ovaj razvojni put svakako nije bio lak.

Edin-Dacic-Daccomet

„Pre početka saradnje sa IKEA-om obe kompanije su iz različitih razloga praktično stajale. Standard Prnjavor je u 2000. godini imao svega 60 zaposlenih, nakon 297 koliko ih je imao 1987. godine, a kao posledicu tragedije u Bosni i Hercegovini 90-ih godina. Standard Srbija je pod svojim tadašnjim imenom Jasen Lukić 2004.godine radila u jednoj garaži u Paraćinu sa pet zaposlenih. Sada Standard Prnjavor zapošljava blizu 400 radnika, a Standard Furniture Serbia u Ćupriji preko 200“, objašnjava za BIZLife Edin Dacić, vlasnik i direktor švajcarske kompanije Daccomet AG koja je većinski vlasnik ove dve kompanije.

Kako je saradnja sa Ikeom uticala na razvoj poslovanja Standard Furniture Serbia i Standard Prnjavor?

Saradnja sa IKEA-om je bio i ostao pored ostalih faktora za obe kćerke firme ključ za konstantan i brz razvoj i rast na svim poljima. Glavna karakteristika saradnje sa IKEA-om je dugoročna orijentacija, prenošenje znanja i pomoć kod investicija od strane IKEA-e prema dobavljaču, a dobar kvalitet i konkurentne cene uz poštovanje svih ekoloških, sigurnosnih i socijalnih propisa od strane dobavljača prema IKEA-i.

Standard Furniture Serbia je u 2014. godini IKEA-i prodao milion proizvoda u vrednosti od 3,5 miliona evra, dok je kompanija iz BiH prodala 700.000 artikala u vrednosti od 13,5 miliona evra. Kako ste koncipirali proizvodnju u Srbiji, a kako u BiH?

Proizvodnja u Srbiji koristi uglavnom bukove trupce kao sirovinu, tako da njena konkurentnost uglavnom zavisi od cene sirovine kao i naravno od produktivnosti i cene rada, energije i drugih faktora.

U BiH proizvodimo furnirani nameštaj na bazi sirove iverice kao i nameštaj iz kombinacije furnir masiv. Od materijala koristimo bukvu, hrast, brezu i jasen. Naša konkurentnost zavisi najviše od cena materijala, odnosno iverice, furnira, masivnog drveta  i naravno od cene i produktivnosti rada kao i energije.

Šta očekujete od otvaranja IKEA-e u Srbiji? Da li to znači i povećanje proizvodnje za vaše kompanije?

Svaka nova prodavnica koju IKEA otvori znači povećanje proizvodnje pod uslovom da imamo dobar kvalitet i konkurentne cene.

Edina-Dacic-Daccomet-1

Saradnja sa inostranim kompanijama podrazumeva i visok kvalitet standarda proizvoda. Na koji način ste rešili iskorišćavanje eventualnog škarta?

U fabrici u Srbiji prerađujemo sav odpad u brikete koji većinom izvozimo. U fabrici u BiH zbog pretežnog udela iverice, odnosno lepka u njoj, to nije moguće. Međutim, trudimo se svakako da što više sirovine preradimo u gotov proizvod sa što većim stepenom finalizacije.

Svojevremeno ste morali da odbijete ’ugovor snova’ sa Ikeom zbog nedostatka kvalifikovane radne snage. Kakva je situacija u Srbiji, a kakva u BiH po tom pitanju i da li se situacija popravila od tog događaja?

Govorite o periodu pre početka svetske krize 2008. Tada je Standard Prnjavor morao da odbije petogodišnji ugovor sa investicijom od četiri miliona evra koja je imala u planu da stvori 250 novih radnih mesta. Međutim, razlog nije bio nedostatak kvalifikovane radne snage, već nedostatak bilo koje radne snage. Pravi razlog je bio naravno endemičan rad na crno protiv kojeg se firma koje plaća sve socijalne troškove zbog nerealne visine istih teško može izboriti.

Situacija se nakon početka krize kompletno preokrenula tako da nije problem naći radnu snagu.

Što se tiče kvalifikacije tu smo nakon dugogodišnjeg insistiranja 2012. godine ubedili srednju školu u Prnjavoru da prvi put  nakon 1992. godine ponudi srednjoškolsko obrazovanje za stolare i  drvne tehničare koji kod nas dolaze na praktičan rad.

Generalno za pitanja obuke radnika sarađivali smo sa Švajcarskom razvojnom agencijom SDC (Prilika Plus i Skills for Jobs), USAID i švedskom SIDA-om i nemačkim GIZ-om.

Da li je Daccomet preduzeo neke korake po pitanju obrazovanja neophodnih kadrova?

Obzirom da su kadrovi ključ sa jedne strane, a da se na obrazovni sistem sa druge strane ne možemo osloniti, ulažemo velike napore i sredstva da pripremimo naše mlade kadrove na buduće izazove.

Usko sarađujemo sa beogradskom firmom OMEGA na polju Leadershipa i sa zagrebačkom firmom Culmena po pitanju Lean Managementa. U Srbiji smo dodatno započeli kontakte sa regionalnom agencijom VEEDA iz Vranja koju podrzžva Švajcarska i čiji koncept razvoja radne snage nam se čini uverljivim.

Veoma mnogo očekujemo od programa koji je na našu inicijativu kreirao Univerzitet Bern odnosno njihov drvoprerađivački Fakultet Biel (BFH) u saradnji sa SDC-om u BiH čiji je cilj da srednji menadžment firmi iz sektora proizvodnje nameštaja i drvoprerade obuči i pripremi da preuzmu odgovornosti top menadžmenta. Program se zove „Leadership and Skills Development Training“ i počinje 1. septembra ove godine i otvoren je za sve zainteresovane. 

Kao što vidite primorani smo da tražimo i organizujemo za obe firme najbolja rešenja za edukaciju kako za naše zaposlene u proizvodnji, tako i za naše kadrove u administraciji.

Potpuno nam je jasno da je glavni izazov za naš budući razvoj kvalitet naših zaposlenih. Veoma smo zahvalni Švajcarskoj i SDC-u za njihovu veoma praktičnu podršku i pogotovo dugoročan pristup, koji se pored ostalog vidi i po osnivanju Švajcarsko-srpske trgovinske komore (SSCC).

Kakvi su planovi kompanije u narednom periodu?

Planovi za obe firme su rast od 10 odsto u 2015. godini u odnosu na prethodnu i kontinuirano poboljšanje kvaliteta i organizovanosti. Takođe planiramo investicije u opremu u obe firme koje imaju cilj da nam od 2016. godine omoguće dalji i veći rast.

Uspešno održan Leadership trening u kompaniji Standard AD Prnjavor

[layerslider id=”13″]

Miloš Tomanović, sertifikovani konsultant od strane Evropske Banke za Obnovu i Razvoj(EBRD) za BAS program, trener i coach, zajedno sa Ivanom Todorić, takođe sertifikovanom konsultantkinjom od strane Evropske Banke za Obnovu i Razvoj(EBRD) za BAS program, trener i NLP Master, održali su 19.-20.6.2015.  treći u nizu treninga Leadership programa specijalno kreiranog za razvoj mladih kadrova u kompaniji Standard AD Prnjavor ispred kompanije Omega Consulting Team. U okviru trećeg modula ovog programa obrađivala se tema Komunikacije, što je prva od dva treninga na ovu temu koja će biti održana.

Obzirom da je proizvodnja zahtevna jer radi u tri smene, da su procedure i standardi strogi jer ova kompanija proizvodi za čuveni brend IKEA, komunikacija je jedan od faktora koji može da oteža i zakomplikuje rad u proizvodnji. Zato su se svi učesnici lako složili da je ova tema mesto za njihovo poboljšanje jer se svakog dana dešava da zbog nerazumevanja ljudi trpi kvalitet i kvantitet krajnjeg proizvoda.

Teme koje su obrađivane u okviru ovog Leadership treninga su govorile o različitostima u percepciji i razmišljanju svakog od nas, šta su uverenja i vrednosti i gde se nalazi interpersonalni sukob po ovom pitanju, veštinu postavljanja razjašnjavajućih pitanja u cilju preciziranja komunikacije, kao i komunikaciju u okviru timova: šta je win win, koje su navike dobre komunikacije, principe saradnje kao i elemente sjajnog upravljanja.

Takođe, na ovom treningu smo se podsetili tema koje smo obrađivali u ranijim modulima, a koji su važni za svakog lidera i njegovu komunikaciju sa svojim ljudima, a u cilju utvrđivanja i usavršavanja naučenog znanja: delegiranje, planiranje vremena, feedback, vođenje sastanaka.

Sve promene dolaze iznutra ka spolja. Svojim primerom kao koncentrični krugovi u vodi širi se uticaj lidera na okolinu čime se povećava uticaj na tim, povećava povezanost tima i poslovanje postaje efikasnije. I zato svaki lider prvo polazi od sebe, pa su polaznici radeći na sebi naučili da procene sebe i kroz alate evaluacije 360 stepeni, ocenjeni od svojih kolega po svim menadžerskim elementima, šta je to što dobro rade a šta bi trebalo da bude bolje. U ovom procesu naučili su kako da komunikacijski i motivaciono pristupe unapređenju kompetencija svojih saradnika. Ovime su stekli i znanje u oblasti individualnog razvoja kompetencija.

Neki od komentara učesnika su:

“Dopale su mi se vježbe koje su bile vrlo poučne i dobro osmišljene, kao i profesionalnost predavača.”
“Znanja koja sam imao sada mogu pravilno da uokvirim i primjenim u radu.”
“Dosta dinamičnoi neposredno izlaganje sa dosta primera iz ličnog iskustva.”
“Najviše mi se dopala radionica “Timski rad”, kao i prepoznavanje tipova ljudi (V, A, K). Ovaj trening će mi pomoći u unapređenju veština komunikacije.”
“Trening je protekao u opuštenom i prijatnom ambijentu. Svakako će mi pomoći u daljoj komunikaciji sa saradnicima.”
“Prepoznali smo kakvi smo tipovi osoba. Kroz grupni rad smo utvrdili kakve smo osobe i šta treba da promenimo i popravimo u svojoj daljoj komunikaciji sa saradnicima.”
“Dopalo mi se što ste, kao i uvek, dinamični i jako pripremljeni i što se trudite da od nas napravite dobre menadžere. Trening mi se dopao jer sam uspjela da upoznam sebe, tj samospoznala sam svoju ličnost. Puno dobrih alata i primjera koje možemo da primenimo u praksi.”